Neka dobra, stara vremena teško se zaboravljaju. Dugo, dugo ostaju u sećanju – jer potvrđuju istinu da samo sećanja ostaju… Jedno takvo lepo, nadahuto vreme, godine posle osamdesetih, u starim srpskim varošima kakav je Zaječar, utisnute su u nezaborav.
Čuvene zaječarske kafane, korzo, šetnje po zelenoj Kraljevici, leta na Timoku, ti skromni a vedri i dobrodušni ljudi, to bogatstvo kulture življenja, boemski svet, duboko su urezani u istorijat grada na Timoku.
Naš prijatelj, Rodoljub Rođa Jovanović, poslao nam je jedno drago sećanje na taj skroman, mirniji, boemski period Zaječara – pesmu „Zore pod Kraljevicom“.
Stihove je napisao Nebojša Simeonović, muziku Ljubiša Arizanović, pevaju Mirko i Miloš Radić.
Podsetimo se refrena:
„Svi smo tada pevali, zbog ljubavi patili,
Sve dok zora ne umije lice,
Zaječara ispod Kraljevice„.
Poslušajte…