"Slažem se s tim da ljudi svesno potiskuju teške teme, ali mislim da je glavni problem površnost našeg vremena. Svakodnevno do nas dopiru stotine informacija i zato mnogi gube sposobnost da razlikuju važno od nevažnog. Ako ljude zasipate beznačajnim sadržajima, da li će više njih razmišljati o duši ili o zabavnom videu na TikToku?
Bojim se da će čovečanstvo postati još površnije iz dva razloga. Prvo, roditelji stavljaju decu pred ekrane i tako stvaraju ranu naviku. Drugo, zbog čega bi čovek razmišljao i donosio zaključke ako može da se osloni na kratak sažetak koji mu generiše veštačka inteligencija?
Istina, milioni ljudi rade po ceo dan ne bi li uspeli da održe glavu iznad površine. Ne možete im mnogo zameriti što ne odvajaju vreme i energiju za duhovni život. Nadam se da će ipak odvajati, jer je to važno i za njih i za zajednicu. Obrazovanje i moć kritičkog razmišljanja ojačavaju imunološki sistem protiv lažnih vesti, demagoga i lažova...
Mnogo toga se promenilo u društvu, ali klasne razlike, nažalost, nisu. Čak je gore, jer raste jaz između bogatih i siromašnih. I danas političari i generali iz bezbedne udaljenosti šalju vojnike da se ubijaju, a da se ranije nikada nisu ni sreli, a kamoli da su im nešto skrivili.
U jednoj priči iz moje zbirke, vojnici zaraćenih strana tajno sarađuju ne bi li ostali živi. Oni kao neprijatelja vide svoju komandu, a ne vojnike iz suprotnog rova. I komunizam je bio klasno društvo. Menjaju se samo teorijski izgovori da oni na vrhu steknu novac i moć: kapitalizam, Bog, komunizam, nacionalizam, američki način života...
Voleo bih da živim u svetu u kojem umetnost menja društvo, ali istorija književnosti nas uči da su takvi slučajevi veoma retki."
Veselin Marković, prozni pisac i pripovedač