U Splitu je 1922., na treću godišnjicu slobode, postavljena Spomen ploča na obali morske Rive oslobodiocima, Srpskoj Kraljevskoj vojsci, čiji je 2. bataljon 13. puka „Hajduk Veljko“ Timočke divizije ušao u Split 20. novembra 1918. Istog dana Srpska vojska oslobila je Rijeku, tih dana oslobođeni su i Šibenik, Dubrovnik…
Timočke vojnike u tada jugosloveskijem gradu, u Splitu, dočekalo je 20.000 građna i navijča Hajduka (osnovan sedam godina ranije), a govor je održao osnivač i vođa Hrvatske demokratske stranke i grdonačelnik Splita, dr Josip Smodlaka. On je, između ostalog, reko:
„Braćo, srcu našem najmilija, neumorni vitezovi srpski, dobro nam došli oslobodioci naši, ponosni naš cvijete, najlepši i najmiliji...
U broju 3 „Pučanskih novina“ tri godine kasnije, na svečnom otrkivnju Spomen ploče, napisno je: „Braća Srbi dokazali su da im je više stalo do oslobođenja i opstanka Hrvata i slovenačkog naroda nego do njihovih vlastitih života. Svojim životima hoće da nas očuvaju od talijnskog osvajača. Blago se onome ko u nevolji ima druga. Taj drug u nevolji našoj jeste brat Srbin…
Svečnosti je prisustvovao i potpukovnik Trnokopović, komandant timočkih vojnika pri oslobođenju Splita 20. novembra 1918. On je naglasio da su srpski vojnici stigavši u Split prevalili peške više od 800 kilometra i nije im bilo teško.
