Igor Velić: PAZITE NA DECU KAD VEĆ LOKALNU VLAST TO NE ZANIMA (VIDEO)
Kako prenosi portal Ist media, u saobraćajnoj nezgodi koja se danas dogodila u Boru, učenik Osnovne škole „Vuk Karadžić” zadobio je tešku telesnu povredu kada ga je automobil udario na pešačkom prelazu u Ulici Moše Pijade. U tekstu se navodi da je dečaku, prema podacima iz borske bolnice, konstatovan prelom potkolenice, zbog čega će biti hitno transportovan u Niš na dalje lečenje.
U ovom tekstu neću se baviti konkretnom saobraćajnom nezgodom, njenim uzrocima i okolnostima, niti eventualnim propustima učesnika, jer je to posao nadležnih institucija. Želim da skrenem pažnju na bezbednost dece i ukažem na probleme koji se predugo zanemaruju. Zato upućujem apel lokalnim vlastima da konačno preduzmu konkretne mere i saobraćajni prostor urede u skladu sa principima održive urbane mobilnosti i humanog inženjeringa, kako bi zaštitili naše najmlađe sugrađane.

O razmerama problema svedoče i podaci iz Preglednog izveštaja koji je objavila Agencija za bezbednost saobraćaja. Naime, na teritoriji grada Bora, u periodu od 2020. do 2024. godine, smrtno je stradalo pet pešaka, dok je njih 87 zadobilo telesne povrede. Od toga je dvadesetoro dece uzrasta od 0 do 14 godina povređeno u saobraćajnim nezgodama.
Pre nego što nastavim, želeo bih da naglasim da iza svakog od ovih brojeva ne stoji samo statistički podatak, već jedan ljudski život, jedno ime i prezime, nečija majka ili otac, baka ili deka, brat ili sestra, nečije dete… Iza svakog broja nalazi se porodica koja je izgubila deo sebe, prazna stolica za porodičnim stolom i nečiji rođendan koji više nikada neće biti proslavljen.
View this post on Instagram
Za one koji kreiraju i sprovode politiku bezbednosti saobraćaja na lokalnom nivou, ovi podaci često ostaju samo brojke u godišnjim izveštajima. Za porodice koje su izgubile svoje najmilije ili su pretrpeli teške povrede, međutim, oni predstavljaju bol koja nema statističku vrednost i prazninu koju ništa ne može da nadomesti. Zato ne smemo dozvoliti da se na žrtve saobraćajnih nezgoda naviknemo i da ih svedemo na procente i grafikone u godišnjim izveštajima. Jer nijedan izgubljeni život nije samo broj, a nijedna porodica ne bi smela da nauči kako izgleda život bez nekoga koga voli zbog nečije neodgovornosti ili propusta sistema.
Možemo slobodno reći da grad Bor nema savremen model tehničkog regulisanja saobraćaja, a da primena održive urbane mobilnosti i humanog inženjeringa nije ni na vidiku. Drugim rečima, grad Bor nema zone usporenog saobraćaja, zone 30, biciklističke staze ili trake, dok dobar deo naselja nema ni trotoare. Takođe, grad nema strateški pristup rešavanju problema bezbednosti saobraćaja, niti plan održive urbane mobilnosti, niti lokalnu strategiju bezbednosti saobraćaja sa akcionim planom. Sve to dovelo je do toga da se grad Bor, prema vrednosti javnog ponderisanog rizika, nalazi na 98. mestu u Srbiji po stanju bezbednosti saobraćaja.
Povodom ove saobraćajne nezgode, na mojoj objavi na Fejsbuku oglasio se veliki broj građana Bora. Većina njih ukazala je na problem zaštitne ograde u Ulici Moše Pijade, koja vozačima umanjuje preglednost i otežava uočavanje pešaka. Takođe, ponovo je pokrenuta polemika o osvetljenju pomenute ulice, o čemu sam ranije pisao. I za ove probleme odgovornost snosi lokalna samouprava.
Tekst je dostupan na narednom linku:
https://borskenarodne.com/igor-velic-osvetlite-ulice-i-pesacke-prelaze-u-boru/
Kad već lokalnu vlast ove stvari ne zanimaju i kad već imamo saobraćajni i urbanistički prostor koji je neprijateljski nastrojen prema deci, bilo bi dobro da bar mi, kao građani, obratimo pažnju na naše najmlađe sugrađane i damo sve od sebe da ih zaštitimo u saobraćaju.
Šta zakon kaže o obavezama vozača?
„Ukoliko na pešačkom prelazu saobraćaj nije regulisan uređajima za davanje svetlosnih saobraćajnih znakova niti znacima policijskih službenika, vozač je dužan da prilagodi brzinu vozila tako da u svakoj situaciji koju vidi ili ima razloga da predvidi može bezbedno da propusti pešaka koji je već stupio ili stupa na pešački prelaz ili pokazuje nameru da će stupiti na pešački prelaz.
Ukoliko su pešaci deca, nemoćna lica, slepe osobe koje se kreću uz upotrebu belog štapa i/ili psa vodiča, osobe sa invaliditetom koje se kreću u invalidskim kolicima ili za kretanje koriste druga ortotičko-protetička pomagala, vozač je obavezan da zaustavi vozilo i da ih propusti.”
Bilo bi dobro da se ne parkiramo na trotoarima, pešačkim prelazima ili neposredno uz njih, jer time direktno ugrožavamo bezbednost dece. Potrebno je da poštujemo saobraćajnu signalizaciju i ne prekoračujemo dozvoljenu brzinu. O upotrebi mobilnih telefona, alkoholu i psihoaktivnim supstancama ne bi smelo ni da bude rasprave kada sednemo za volan.
Takođe, i mi kao pešaci imamo odgovornost. Pre stupanja na kolovoz moramo se uveriti da je bezbedno preći ulicu, a tokom kretanja treba izbegavati korišćenje mobilnog telefona i slušalica.
Bezbednost dece počinje od načina na koji planiramo i uređujemo ulice, nastavlja se kroz odgovornost onih koji upravljaju saobraćajem, ali zavisi i od ponašanja svakog od nas.
Zato, kada sledeći put sednete za volan, setite se da dete koje prelazi ulicu nije prepreka vašem putovanju i da nekoliko sekundi koje ćete izgubiti čekajući da bezbedno pređe ulicu nekome mogu značiti čitav život. Usporite, zaustavite se, pogledajte oko sebe i poštujte pešake. Nemojte čekati da se dogodi tragedija da biste shvatili koliko je važno biti odgovoran. Jer deca nemaju rezervni život, a mi odrasli nemamo pravo da se ponašamo kao da njihove živote možemo prepustiti slučaju.
Igor Velić, master inž. saobraćaja




