Ovo je sve češća slika u staračkim domaćinstvima u gotovo svim selima širom Timočke Krajine – zgrade su zapuštene i napuštene, dotrajale i oronule, mada nekako još odolevaju zubu vremena. Na mnogima su čak i krovovi zarasli – u korov. Jer, u ovom delu Srbije ne prestaje trka za odlaskom mladih u inostranstvo kako bi se što pre stiglo do boljeg života.
Ne smanjuje se ni broj staračkih domaćinstava uprkos podsticajnim merama države za opstanak ili povratak na selo. Primer iz okoline Bora i Zaječara svedoči da se mladi, najviše zbog zarade, pre opredele i za najteže poslove u rudniku bakra nego da obrađuju njive. Jer, i pored mukotrpnog rada na svom seoskom imanju, ne mogu da zarade, kako kažu, „ni za kiselu vodu“. Neophodne su, dakle, korenite promene u razvoju srpskog sela i poljoprivrede. Bez obzira na bilo koju i bilo kakvu politiku.
