"
Jovan Cvijić nije samo bio čovek koji je putovao po svetu – on je uvek nosio u sebi sliku zavičaja. U svojim radovima često je pominjao jadarska sela i porodične zadruge, videvši u njima temelj društvene organizacije i kulture srpskog naroda... Njegovi zapisi nisu samo geografski podaci, oni su dokument o društvenom i moralnom kodu naroda. "Živelo se u slozi, mladež bezbrižno, ne znajući za oskudice i nevolje...", beleži Cvijić dodajući da su žene svake nedelje pešačile do manastira Tronoša, čuvajući veru i običaje.
Taj njegov opis nije samo etnografska beleška već i portret jednog vremena u kojem je porodica bila osnov svake društvene stabilnosti...
Cvijić je svojim životom pokazao da ljubav prema domovini nije samo u rečima, već u delu, u istraživanju, učenju i služenju znanju. Njegov primer danas deluje kao poziv mladima da ne prestanu da misle, stvaraju i sanjaju velike ideje.
"Samo vredni ljudi sa dobrim idejama vode društvo napred", govorio je Cvijić. Ta misao, jednostavna, a duboka, stoji kao zaveštanje i podsećanje da je nauka najplemenitiji oblik rodoljublja.
"
Tatjana Jovičić, o 150 godina od rođenja Jovana Cvijića