"Uprkos korenitom preobražaju sveta, univerzalne novozavetne etičke poruke su aktuelne i danas, jer predstavljaju pouzdanu duhovnu osnovu osnaženu nadom u mogućnost prevazilaženja aktuelnih nevolja koje ugrožavaju čovekov opstanak. Među tim opasnostima, najveća je ona koja dolazi od njegove agresivnosti, čije neumereno ispoljavanje preti ne samo razaranju sveta već i njegovom samoponištavanju. Kroz izraz individualne težnje i potrebe samožrtvenog etičkog principa, proisteklog iz poimanja božanskog načela ljubavi, nenasilje je postalo osnov Hristovog učenja.
Budući da je uspostavljanje kontrole nad tom sve većom moći uslov ljudskog opstanka, najbitnije hrišćanske etičke poruke upućuju na značaj čovekove samokontrole. Na bačeni kamen odgovoriti hlebom i okrenuti i drugi obraz nakon dobijenog šamara radikalni je hrišćanski odgovor na agresivnu provokaciju drugog. Taj odgovor nije izraz slabosti ni mazohizma, a još manje težnja za ovozemaljskim poraznim samožrtvovanjem za sticanje carstva nebeskog, već saosećajni način razumevanja agresora kao uzročnika bola i etičke osnove za ono što je on učinio nama ne treba da mu osvetoljubivo vraćamo, niti bi doživljeno negativno iskustvo trebalo da bude povod da zlo činimo bilo kome. Time se aktuelizuje mogućnost uspostavljanja drugačijih međuljudskih odnosa koji čine izvesnijim opstanak čoveka kao humanog bića."
Bojan Jovanović, Isusovo svetlo, uskršnja "Politika"