Bor, 19. avgust – Dvorska, po nekima i Banja jorgovana, Brestovačka banja, među tri najstarije u Srbiji i jedna od najlekovitijih sa 12 izvora termalne vode, dočekala je još jedanput knjaza (kasnije i kralja) Aleksandra Karađorđevića koji je 1835. godine, na brdašcu iznad turskog kupatila amam, podigao letnji dvorac. Glumci u ulozi knjaza i njegove svite besprekorno su “odigrali” poverene uloge čineći autentične prizore iz vremena od pre 170 godina, što je narod (raju) toliko uzbudilo da je bilo i onih koji su klicali i glasno uzvikivali “živeo knjaz”, “hoćemo kralja”, “bez kralja ne valja”, “Srbija, Srbija…”
– Narode, je li rodila pšenica, kakva je letina – upitao je Aleksandar okupljene ispred obnovljenog dvorca.
– Rodilo je, vaše Veličanstvo, biće hleba, biće i vina, i vinogradi su rodni…
– To je dobro što čujem. A ima li da se neko žali na ovu ovde vlast? Zavladao je tajac, a onda je “načelnik sreski” odgovorio:
– Ima i takvih, Veličanstvo. Ali trudićemo se da budemo bolji.
– Doneću ja, zajedno sa narodom, jake zakone, pa da se svako poštuje, pa i žene u kući, kako je svude u svetu, primerice u Beču…
I opet se zaorilo iz više hiljada grla: “živeo kralj”…
Dva dana minulog vikenda trajala je tradicionalna manifestacija “Dani Brestovačke banje” kako bi se, u nedelju uveče, završili Preobraženjskom vatrom. Nastupilo je deset kulturno-umetničkih društava, više rok i pop bendova, takmičilo se u kuvanju starih jela, u sportskim disciplinama, narodnom višeboju, izlagale su tkalje i prelje, naivni slikari i majstori u drvorezu i bakrorezu, nadmetalo se u zdravičarstvu. Najviše aplauza i priznanja dobili su gosti iz Knjaževca.
– Ove godine nismo organizovali besplatan autobuski prevoz iz Bora, pa je zato i manje posetilaca. Ipak, 400 izvođača privuklo je pažnju i starih i mladih. Sve je lepo i po tradiciji, nije puno ni koštalo – kaže Dragan Žikić, predsednik SO Bor. U masi naroda iz okolnih sela, boljevačkog i zaječarskog kraja, pa i susednih Bugarske i Rumunije, susrećemo porodicu Radmilac na čelu sa 85-godišnjim Radosavom iz Bogovine.
– Došao sam sa mlađim sinom Nebojšom i njegovih petoro dece i mojih unučadi. Oni žive u Boru, ali su došli po mene u Bogovinu i dovezli me kako ne bih izneverio tradiciju stalnih dolazaka u Banju ovih dana…
– Zadovoljan sam, srećan. Jedino ne mogu da shvatim što se nigde ne spominje Tito. Obukao sam majicu sa njegovim likom. Bio sam u partizanima, oslobađali smo zemlju od fašista, to se ne sme zaboraviti – priča Radisav.
Andra Dragošanović je legenda jorgovan- banje, on je prvi sa Radmilom Ležaić, pre dve i po decenije, osmislio “dane” koji se gotovo nisu menjali. I sada je kneževa letnja rezidencija otvorena za posetioce i izlagače narodnih nošnji, starih predmeta, veza, raznih rukotovorina.
– Ranije su dolazili poznati beogradski glumci da “ožive” likove iz tog vremena, danas se oslanjamo na svoje snage, tako je jeftinije. Banja je pre devet godina privatizovana i opština nije toliko zainteresovana da je propagira. A šteta je… Sem lekovitih izvora, dvorca, vila i zdanja s početka prošlog veka, ovde je i konak knjaza Miloša Obrenovića s turskim kupatilima, letnjikovac i najveći banjski park u Evropi površine 49 hektara – kazuje Dragošanović.
“Dani” su bili lepo posećeni, hotel “Srpska kruna” kraj bistre rečice Jetrvice nije imao slobodnog mesta, sjatilo se i dosta mladih, čini se, kao ni jedanput ranije. Možda je to , kako reče šeret i poznati kulinar Pidža, sve zbog kralja. Jer – “bez kralja ne valja”…
B. Filipović, Timočka revija, avgust 2005.