PočetnaIstočna SrbijaBorIzbori: NI BORSKI NAPREDNJACI NISU VIŠE TAKO NAPREDNI!

Izbori: NI BORSKI NAPREDNJACI NISU VIŠE TAKO NAPREDNI!

Bor, 22. fabruar – Dok je bilo RTB – a, borski SNS bio je neprikosnoven, danas niti ima RTB -a, niti drskog zapošljavanja (čak 600 ljudi za dva dana dobilo je posao pred lokalne izbore pre četiri godine), nema ni onih jakih direktora; ostao je samo isti predvodnik, poverenik Spaskovski, ali ni on nije što je bio: penzionisan je, stariji je i u 75. letu, još se bori da napabirči neki glasić i, ako je uopšte moguće, – večno vlada. Više nije ni tajna da je u odajama bivše “Jugobanke”, u bazi SNS, nesloga, da vladaju dve struje i da je se gradonačelnik Milikić teško miri s tim da mu neko stoji iznad glave. Te svađalačke seanse u bivšoj kući novca i blagostanja odražavaju se i na članstvo, tako da je, primerice, direktor Stambenog preduzeća, iako s podnetom ostavkom, dogurao do druge pozicije na predloženoj odborničkoj listi. Prvi je Vlada Stanković Deda, brzopotezni načelnik i miljenik partijskog šefa, a gradonačelnik je, mimo svih očekivanja, tek sedmi. Nepravedno. Dobar deo te naprednjačke liste je plod netrpeljivosti dve glavne ličnosti, što je ekipu Vučićevih nada i te kako oslabilo. U odborničkim klupama naći će se i oni koji o takvim pozicijama nisu ni sanjali. Našli su se i neki stari, kolebljivi, sitniji kadrovi, tek oni koji pod pritiscima nemaju kud. Ukoliko izbori budu korektni i fer – ne kao prošli put u Metovnici – ova lista nema šansi da pobedi okuraženu opoziciju. Čini se da se stvara atmosfera u kojoj im ni standardni SPS ne može puno pomoći, kao ni izmišljeni družbenici koji će svim silama izigravati opoziciju. Kako će, recimo Zdrava Srbija, i ne samo ona, dokazati građanima da je u Boru – opozicija? Smešno je i pomisliti na tako nešto.

Ukoliko bude nečasnih radnji 3. aprila, a verovatno da hoće, šta i kako posle svega? Građani hoće da im bude pri ruci ugovor o prodaji RTB-a, žele da znaju čime raspolažu i šta ih sutra čeka. Neće da trpe neisitne i EPP obećanja, željni su pravde i pravičnosti. Nije im do svakodnevnog slušanja slavopojki i zloupotrebe medija. Svojim očima gledaju u život, u vreme koje dolazi i razaznaju kuda plovi bakarni brod. Vreme SNS -a i SPS-a u Boru, sa starim kadrovima, providnim medijima i bahatom vlašću, prolazi i to neminovno. Svaki pokušaj obmane i udvaranja, mahinacija i eskivaža, unared je osuđen na propast. Ostaje nada u zaposlene u državnim, javnim službama i firmama, pa šta bude. Jer, nije više sigurno ni biračko telo u selima, u mestima koja su naelektrisana i spremna da vrate milo za drago, ne samo vlastima, nego i svakom ko im se suprostavi. Poverenje je, iako ne u velikoj, ali značajnoj meri – izgubljeno. Povoljna okolnost je što ni opozicija nije jedinstvena i što izlazi na megdan uglavnom “kud koji mili moji”. Šta će biti 4. aprila, hoće li doći do udruživanja – verovatno da hoće. I kod jednih i drugih, zavisno ko pobedi. Razumljivo.

Nego, treba računati na dobar odziv pristalica Ujedinjene opozicije na kormilu sa Draganom Markovićem. Ni Vlaška stranka “Most” neće biti bez izgleda. Njen lider je na poslednjoj sednici Skupštine grada izjavio da je predstavnik opozicije i da će se kandidovati za gradonačelnika. Ujedinjena opozicija sa Narodnom strankom, DS, Zajedno za Srbijom, Vlaškom narodnom strankom i grupom ekoloških organizacija pod zajedničkim imenom “Borani se pitaju” deluje najubedljivije i, kako vreme prolazi, stiče sve značajnije poverenje građana. Da poseduje bar polivinu resursa naprednjaka, vodila bi se još ljuća borba.

Ko god da pobedi, jedno je sigurno: nikome neće biti lako: naslediće od aktuelne vlasti breme problema – od ruina i “čuda prirode” (ne samo “Kapija Bora”) do dugovanja u javnom sektoru merenih milijardama, od sela ugroženih eksploatacijom rudnog blaga do propale Brestovačke banje i ekoloških crnih rupa. Do ekološkog ambisa, ma šta ko mislio i govorio.

Ne brinimo, vlast je slatka, pa ma kakva da je. A da je, na primer, neko odgovarao za blizu tri milijarde duga Topalne ( i tamošnjeg kriminala) koju se razne vlasti dovele do samrti – ne bi bilo tolike izborne gužve i gorčine. Ne bi se do danas održala ni izreka: “vlast je velika slast”, a kamo li?

RELATED ARTICLES
Continue to the category

ODGOVORI

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde