PočetnaKolumne / Moj stavMoj stav - Aleksandar Kulić: SVE JE POSKUPELO, SAMO JE OBRAZ OTIŠAO...

Moj stav – Aleksandar Kulić: SVE JE POSKUPELO, SAMO JE OBRAZ OTIŠAO U BESCENJE!

Bor, 21. april – Od zadnjih lokalnih izbora do danas, od kako sam postao opozicioni odbornik, mnogo je prijatelja i poznanika koji me sreću na ulici i čestitaju mi što nisam „preleteo“. A meni je žao i smeta mi što je to preletanje postalo toliko uobičajeno i normalno u svesti našeg naroda pa čak ide i do granica opravdavanja pojedinih osoba koje su prodale svoj odbornički mandat, obraz ili nešto treće zarad svoje lične koristi. Često čujem – morao je zbog posla, plate, stana… Pa pobogu, kako to da ja nisam morao, meni verovatno cvetaju ruže!?

Nema veze što si pljunuo sebi u facu i što si se uneredio po svemu onome što si prethodno radio, za šta si se zalagao, govorio…

Ne čude me uopšte profesionalni lažovi koji su celog života lovili u mutnom i pravili kombinacije. Nama koji bar malo pratimo tu neku lokalnu politiku to su odavno poznati likovi, poput onog bradonje, palioca zastave iz Zlota. Uspevaju da prevare slabo upućene birače na izborima svojim lepo upakovanim lažima. Mnogo su pak gori oni koji su pljunuli po svojoj profesiji, bili kritičari vlasti, pozivali se na svoj ugled i obrazovanje. Dozvolili su da se prodaju tako jeftino (posao za ženu, decu itd.) Pa kakav si to stručnjak u svojoj oblasti ako jedino obmanom onih koji su u tebe imali poverenja možeš da napreduješ u životu? Takvi neki pojedinci još i umišljaju da i dalje uživaju neki ugled!?

Dok su na vlasti okružiće se svojim istomišljenicima koji su isti kao i oni, željni vlasti i privilegija. Čim se vlast promeni gotovo je sa predstavom. Pljuvaće ih i oni najodaniji a neki će se čak praviti da ih nikada nisu ni poznavali. To su strašne stvari, i na samu pomisao bi se svaki savestan i odgovoran čovek dobro zamislio vredi li sve to?

Imamo primer filozofa Vučkovića, čoveka koji je aktivno kritikovao ovu vlast i ovaj sistem. Pisao je kolumne za razne novine. Onda je rešio da uđe u predizbornu trku, što je za pohvalu, gde je takođe kritikovao vlast i postojeće stanje u gradu. Onda su prošli izbori, on je napravio računicu i preleteo. E to već nije za pohvalu. Ali umislio je da je kod nekoga upalila priča da je uradio pravu stvar. Jeste, uradio si pravu stvar ali za sebe. To je ono što je svima jasno i ne znam šta sada očekuješ od naroda koji te sa pravom kritikuje?

Čak su i neki profesori sa fakulteta koji su se bavili ekološkim aktivizmom i koji su kritikovali stranu kompaniju zbog zagađenja rešili da promene ploču i da počnu da govore i pišu u korist kompanije. Mali je grad pa se veoma brzo saznalo koja je bila njihova cena. Mogu da kažem, prilično jeftina…

Najsmešnije od svega je kada neko iz ove vlasti pomene prethodnu, takozvanu „žutu“ vlast. Bacim ja tako pogled tokom sednice gradske skupštine na onu stranu sale gde sedi vladajuća većina kad ono gle čuda: Sve se žuti od bivših pripadnika žute vlasti! Dođe mi da stavim naočare za sunce jer mučno je to gledati. A još mučnije slušati!

Sećam se i čoveka koji je nekada važio za slobodnomislećeg u ovom gradu, imao svoj blog gde je pljuvao vlast. Sebe je nazivao Kišnim psom. Od jednom, na opšte iznenađenje većine nas, prešao je na drugu stranu. Pozvao ga je ON i ponudio mu posao u RTB. Za mene je to bio šok i veliko razočarenje. Nije se godinama javljao taj gospodin, sedeo je tamo u nekoj kancelariji i radio ono što su od njega tražili oni koje je godinama pljuvao. Sada je opet u nekoj žiži javnosti, bavi se nekakvim izazovima, vozi biciklu itd. Prošle su godine i koliko sam uspeo da ispratim na društvenim mrežama, mnogi su zaboravili na njega i na to šta je bio i šta je radio.

To je najveća boljka našeg naroda, brzo zaboravljamo. Ali vraća nam se pamćenje onog trenutka kada se promeni vlast. Tada je narod u stanju da namaže izmetom svakoga koga je godinama potajno mrzeo, samo to nije smeo da iskaže.

Kažu mi mnogi da nije baš pametno kritikovati narod a biti u politici. Pa možda, ali ja nisam ni ušao u politiku da bi se suzdržavao svoga mišljenja zarad vlasti koja je svakako prolazna pre ili kasnije. Baš sam iz tog razloga i ušao u predizbornu trku i dobio poverenje istomišljenika – da bi moglo to moje mišljenje da se čuje tamo gde treba.

Zato ja mogu da kažem da ono što sam pričao i pre petnaest godina sa ponosom pričam i sada, a mogu i svakoga da pogledam u oči na ulici ili bilo gde. E to nema cenu, iako je malo onih koji to zaista mogu i žele da shvate.

I na kraju, ima još jedna činjenica koju svakako vredi ponoviti – Mali je ovo grad.

Aleksandar Kulić – Odbornik Ujedinjene opozicije Bora i član GG „Borani se pitaju“

Tekstovi koji su objavljeni na ovom sajtu u rubici MOJ STAV su isključivo lično mišljenje autora teksta, ali se ni na koji način ne mogu podvesti pod govor mržnje i ne odražavaju nužno stavove redakcije.

RELATED ARTICLES
Continue to the category

ODGOVORI

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde