Novi Nacrt zakona o prevozu putnika u drumskom saobraćaju predviđa uvođenje dinamičkog formiranja cena za taksi vožnje naručene putem elektronskih platformi. To bi moglo da donese promene u načinu obračuna taksi usluga, ali i da utiče na dostupnost vozila i vreme čekanja putnika.
Prema predloženom modelu, cena bi mogla da se prilagođava trenutnoj potražnji i broju dostupnih taksi vozila. Kada je potražnja veća, cena bi mogla da bude viša, dok bi u periodima manje potražnje vožnja mogla da bude jeftinija.
Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Slobodan Aćimović ocenio je da ovakav pristup predstavlja „pozitivan korak napred“ i da je zasnovan na tržišnim principima. Kako je naveo, tehnološki razvoj i digitalne platforme olakšali su naručivanje vozila, skratili vreme čekanja i povećali transparentnost, ali same tehnologije ne mogu rešiti sve probleme.
Šta se dešava kada je potražnja velika?
Nedostatak taksi vozila posebno dolazi do izražaja u saobraćajnim špicevima, tokom noći i u ranim jutarnjim satima, ali i za vreme velikih događaja, pljuskova i drugih nepovoljnih vremenskih uslova.
Problem je izražen i u prigradskim naseljima, gde je dostupnost vozila manja nego u centralnim delovima grada.
U takvim situacijama, viša cena bi vozačima mogla da predstavlja dodatni podsticaj da izađu na ulice. Veći broj dostupnih vozila, prema obrazloženju ovog modela, trebalo bi da smanji vreme čekanja putnika.
Kada bi taksi mogao da bude jeftiniji?
Druga strana dinamičkog formiranja cena odnosi se na periode kada je potražnja manja.
Tada bi cena vožnje mogla da bude niža od regulisane tarife. Putnicima bi takva vožnja bila pristupačnija, dok bi vozačima veći broj vožnji mogao da nadoknadi duže čekanje na mušterije.
Važna novina je i to što bi putnik pre potvrde vožnje trebalo da vidi konačnu cenu, odnosno iznos koji će platiti.
Lokalne samouprave i dalje određuju tarife
Prema predloženom okviru, lokalne samouprave bi i dalje imale važnu ulogu u određivanju taksi tarifa. Fleksibilni model bi, međutim, omogućio određenu slobodu u formiranju cena unutar propisanog regulatornog okvira.
Aćimović ukazuje da uvođenje ovakvog sistema neće biti jednostavno, jer lokalne vlasti u Srbiji tradicionalno vode strožu politiku i insistiraju na jedinstvenim cenama.
Poseban izazov predstavlja i saobraćajna infrastruktura Beograda, koji još nema metro. Dok se ne izgradi kvalitetniji sistem javnog prevoza, efikasnije korišćenje taksi vozila može biti jedan od načina da se odgovori na povećanu potražnju.
Predložene izmene, kako se ocenjuje, ne mogu rešiti sve probleme na tržištu taksi prevoza, ali bi mogle da doprinesu boljem korišćenju postojećih vozila, kraćem čekanju i većoj dostupnosti usluge.
Za putnike bi to značilo da cena taksi vožnje ubuduće ne mora uvek biti ista – u zavisnosti od trenutne potražnje, vožnja bi u pojedinim periodima mogla biti skuplja, ali u drugim i jeftinija.
(Telegraf Biznis/Tanjug)